Letjelica Cassini je 12. ožujka izvršila prvo ovogodišnje prelijetanje Saturnovog mjeseca Enceladus. Tom je prilikom Cassini prolazio kroz mlazove vodene pare koju izbacuju gejziri smješteni u površinskim brazdama ovog ledenog mjeseca. Znanstvenici vjeruju kako se proučavanjem gejzira može potvrditi postojanje tekuće vode zarobljene ispod ledene površine. Cassinijeve slike otkrivaju velike razlike između Enceladusovih polova. Dok je površina južnog pola "mlada i glatka", površina sjevernog pola je stara i prekrivena mnoštvom kratera. Uočena je urušenost kratera kao posljedica tektonske aktivnosti koja je vjerovatno prouzročena djelovanjem topline ispod površine mjeseca.

Prve naznake isparavanja sa površine Enceladusa postojale su još u prosincu 2003. dok se Cassini približavao Saturnu, iako tada znanstvenici toga nisu bili svjesni. Tada su Cassinijevi instrumenti detektirali veliki oblak kisika unutar Saturnovog E – prstena. Nakon više od godinu dana, dok se Cassini nalazio u blizini Enceladusa, njegov je analizator kozmičke prašine detektirao strujanje čestica prašine i leda.

Zbog toga je promijenjena Cassinijeva ruta i letjelica je upućena u Enceladusovu orbitu iz koje su u lipnju 2005. uočene pukotine - brazde na južnom polu. Iz tih pukotina potječu gejziri koji stvaraju oblak vodene pare. Izmjerena količina vodene pare (dio vode se pretvara u kisik) je ekvivalentna količini koja je potrebna za stvaranje oblaka kisika kakv je uočen godinu i pol dana ranije unutar Saturnovog E – prstena. Ova se dva oblaka podudaraju.
Tijekom najnovijeg prelijetanja Enceladusa, Cassini se nalazio 200 km iznad izvora isparavanja. Izmjerena je brzina kojom su čestice izbačene sa površine i ona iznosi oko 400 metara u sekundi. Također su detektirane i "vruće točke" koje se poklapaju sa pukotinama na površini Enceladusa. Izvor topline je još uvijek nepoznat, ali ako je taj izvor dovoljno jak za otapanje leda ispod površine, tada bi električni tok u toj vodi mogao djelovati na magnetno polje koje je Cassinijev magnetometar detektirao još početkom 2004. Istovremeno su Cassinijev analizator prašine i kompozitni infracrveni spektrometar trebali analizirati gustoću, veličinu i sastav čestica koje izbacuju Enceladusovi gejziri, što je trebalo biti ključno u razumijevanju podrijetla oblaka oko Enceladusa. Međutim, ovaj dio misije završio je potpuno bezuspješno. Neobjašnnjiva greška u softveru je spriječila prijenos podataka između analizatora prašine i glavnog Cassinijevog računala. Ipak, ostali podaci koji su prikupljeni tijekom ovog prelijetanja poslužiti će u daljnjim analizama pomoću kojih će se pokušati otkriti dali se plinovi koje izbacuju gejziri zajedno sa vodenom parom podudaraju sa plinovima koji su prisutni u oblacima oko Enceladusa. Sljedeće prelijetanje Cassinija iznad Enceladusa trebalo bi se dogoditi 09.listopada 2008. Nadajmo se kako će tada Cassini imati više sreće.