;)
Umjetnička vizija ekstrasolarnog planeta
Aatronomi su uz pomoć orbitalnog teleskopa Hubble, detektirali organsku molekulu u atmosferi ekstrasolarnog planeta veličine Jupitera. Radi se o molekuli metana koja u određenim okolnostima može odigrati ključnu ulogu u kemijskim reakcijama za koje se smatra da su neophodne za stvaranje života kakvog poznamo.
Do ovog se otkrića došlo pomoću orbitalnog teleskopa Hubble koji ima mogućnost promatranja i snimanja u vidljivom, infracrvenom i ultraljubičastom dijelu spetra.
;)
;)
Orbitalni teleskop Hubble
Hubble je zajednički projekt NASA-e i ESA-e. Godine 1990. ovaj je teleskop uz pomoć NASA-ine letjelice Space Shuttle smješten u Zemljinu orbitu na visinu od 600 km. Na samom početku misije došlo je do problema jer su slike koje je Hubble slao bile mutne i nejasne. U sljedećoj misiji Space Shuttle-a, promijenjeno je zrcalo i Hubble počeo je slati slike koje su bile bolje od svih dotadašnjih. Nakon toga su izvršena još dva (1997. i 1999. god.) servisiranja teleskopa. Do sada je Hubble snimio preko 100 tisuća fotografija i na neki način u dobrom dijelu promijenio našu predodžbu o svemiru.
;)
;)
Maglina "Eagle" - orao, snimljena uz pomoć teleskopa Hubble
Tako je i u otkrivanju prve organske molekule na ekstrasolarnom planetu ključnu ulogu imao upravo Hubble. Ovom otkriću je prethodilo opsežno promatranje koje se odvijalo sredinom 2007. Pri tome je korištena Hubbleova kamera koja je snimala u području bliskom infracrvenom dijelu spektra, te Hubbleov spektrometar. Također je potvrđena i prisutnost molekula vode u atmosferi ovog ekstrasolarnog planeta, nakon što je to prethodno zabilježeno pomoću drugog orbitalnog teleskopa Spitzer. "Nakon ovoga više nije upitno ima li tamo vode ili ne" kaže Mark Swain iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratorija koji je ujedno i voditelj znanstvenog tima zaslužnog za ovo otkriće.
Ekstrasolarni planet nazvan HD189733b udaljen je od nas 63 svjetlosne godine i nalazi se u zviježđu "Lisica". Otkriven je pomoću metode poznate pod nazivom "tranzit planeta preko zvijezde". Gledajući sa Zemlje, planet prelazi preko diska matične zvijezde i tom prilikom dolazi do njenog blagog zatamnjenja. Ta se svjetlost pomoću spektrometra može razložiti na boje u vidljivom dijelu spektra. Dok je planet "ispred" zvijezde, njena svjetlost prolazi kroz planetovu atmosferu, a plinovi u njoj ostavljaju jedinstven "kemijski otisak" putem tzv. apsorpcisjskih linija koje su vidljive pomoću spektrometra.
;)
;)
Umjetnička vizija ekstrasolarnog planeta. U pozadini je njegova matična zvijezda čija svjetlost prolazi kroz planetovu atmosferu.
Ljubaznošću NASA-e
Astronome je iznenadila činjenica da je u atmosferi ovog planeta prisutno puno više metana nego što je inače prisutno na sličnim "vrućim Jupiterima". "To nas dovodi do zaključka kako još uvijek ne razumijemo u potpunosti atmosfere ekstrasolarnih planeta" kaže Mark Swain.
Inače planet HD 189733b je toliko je blizu svojoj matičnoj zvijezdi da mu treba samo dva dana za jedan obilazak oko nje. Iako na njemu postoji metan i voda, ovaj je planet previše masivan i vruć da bi na njemu postojao život. Ipak, ovo otkriće predstavlja važan korak u pronalaženju načina na koji se može vršiti analiza atmosferskog sastava ekstrasolarnih planeta. Najveći zgoditak bio bi budući pronalazak organskih molekula u atmosferama ekstrasolarnih planeta koji se nalaze u područjima gdje je temperatura pogodna za postojanje tekuće vode. Znanstvenici se nadaju kako će se u budućnosti uz pomoć spektografije moći otkriti planet veličine Zemlje na kojemu bi mogli postojati uvjeti za život.
