;)
;)
Dio tunela u kojem se nalazi najveći akcelerator na svijetu.
Ljubaznošću CERN-a
Veliki hadronski sudarač (Large Hadron Collider – LHC) je akcelerator (ubrzivač čestica) koji je smješten stotinjak metara ispod zemlje na francusko švicarskoj granici, pet kilometara sjeverozapadno od Ženeve, a izgrađen je pod okriljem CERN-a – Europske organizacije za nuklearna istraživanja. Ovo komplicirano postrojenje koje je građeno 15 godina nalazi se u kružnom tunelu širine 4 metra i duljine čak 27 kilometara. Glavni zadatak ovog najvećeg do sada akceleratora je usmjereno ubrzavanje elementarnih čestica koje bi trebale dostići brzinu blisku brzini svjetlosti, te njihovo međusobno sudaranje. Ovakav postupak prema riječima dr. sc. Predraga Dominisa Prestera, docenta na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci, čijem su predavanju prošlog utorka nazočili članovi AAD-a, znanstvenicima pomaže u razumijevanju po kojim se zakonima ravna priroda i kakvo je ustrojstvo, te budućnost svemira.
;)
;)
U ovom projektu koji košta oko 6 mlrd eura, sudjeluje 20 članica Europske unije, SAD i Japan, te oko 10 000 istraživača iz 80 zemalja svijeta.
Ono što se dogodilo u srijedu 10.rujna samo je početak jednog značajnog istraživanja. Tom je prilikom ispaljena zraka protona koja je prešla čitavu duljinu (27 km) akceleratora (u smjeru kazaljke na satu). Time je potvrđeno da najveći uređaj na svijetu za sudaranje subatomskih čestica radi. Slijedi predviđeno ispaljivanje zrake u suprotnom smjeru. Nakon toga bi trebalo doći do ispaljivanja dviju zraka u suprotnim smjerovima. Prvi pravi sudari čestica očekuju se za oko mjesec dana. Međutim do sudara čestica koje će se kretati maksimalnom predviđenom brzinom doći će na proljeće 2009. Tada bi čestice trebale dostići brzinu koja je bliska brzini svjetlosti a to znači da bi u jednoj sekundi trebale 11,25 puta obići cijeli tunel.
;)
;)
Položaj LHC-a koji je smješten pod zemljom na francusko - švicarskoj granici.
Ljubaznošću Cosmic Variance
LHC je sposoban proizvesti 600 milijuna sudara svake sekunde. Detektori će bilježiti pojave nastale sudarom čestica, što može biti spajanje, udaljavanje, nestajanje ili nastajanje novih čestica.
Znanstvenici diljem svijeta se nadaju kako će pomoću ovih pokusa doći do novih saznanja o antimateriji, a možda i o postojanju nepoznatih dimenzija prostor – vremena koje predviđa teorija struna. Prema riječima dr. sc. Dominis Prestera, očekuje se precizan odgovor na pitanje postoji li Higgsova čestica (bozon) za koju se vjeruje da daje masu drugim česticama i koja je važan čimbenik trenutno važećeg modela fizike elementarnih čestica. Također se očekuje odgovor na pitanje postoji li supersimetrija zbog koje postoje "čestice partneri" pomoću kojih bi se moglo saznati nešto o tzv. tamnoj tvari u svemiru, za koju znamo da postoji ali je ne možemo detektirati.
Prije upotrebe akceleratora u znanstvenim je krugovima prevladavalo mišljenje kako su protoni i neutroni najmanji dijelovi atomske jezgre. Provođenjem pokusa pomoću manjih akceleratora, posljednjih je desetljeća otkriveno da postoje još sitnije čestice poput kvarkova i gluona.
;)
Zbog toga je važna eventualna potvrda postojanja Higgsovog bozona – hipotetičke elementarne čestice koja je ključni i jedini, te još uvijek nepronađeni sastojak tzv. standardnog modela elementarnih čestica kojeg čine kvarkovi, leptoni i baždarni bozoni.
Treba naglasiti i to kako se još od početka izgradnje LHC-a u nekim medijima provlačila teza po kojoj bi zbog ovih pokusa moglo doći do stvaranja minijaturnih crnih rupa koje bi povećavajući se mogle apsorbirati materiju u svom okruženju, pa tako i samu Zemlju. Dr. sc. Dominis Prester naglašava kako između nekoliko tisuća znanstvenih radova postoji samo jedan ozbiljniji koji sugerira ovakav scenarij, ali u tom radu postoje velike računske pogreške. Sama mogućnost stvaranja minijaturnih crnih rupa u LHC-u je vrlo mala, a cijelo naše teoretsko i eksperimentalno znanje ukazuje na to da bi takve crne rupe bile bezopasne.
