Neobičan komet nazvan 17P/Holmes (kojeg smo snimili sa Riječke zvjezdarnice), bio je u listopadu 2007. predmet promatranja svih svjetskih astronoma (amatera i profesionalaca). Razlog tome je bio nagli i potpuno neočekivani porast njegovog sjaja. U svega nekoliko sati sjaj je sa mag. 17,8 porastao do čak 2,8 (golim okom se može vidjeti do mag. 6), tako da je na noćnom nebu (u zvježđu Perzej) izgledao poput mutne zvijezde. Tih je dana ovaj fenomen doista iznenadio znanstvenike koji nisu mogli objasniti uzrok ove neobične pojave.
Stoga su NASA-ini stručnjaci u dva navrata (studeni 2007. i ožujak 2008.) pokušali riješiti ovu zagonetku istražujući komet Holmes pomoću orbitalnog teleskopa Spitzer.

Komet 17/P Holmes je otkriven u studenom 1892. godine. Vrijeme njegovog orbitiranja oko Sunca traje nešto više od 6 godina. Prolazeći pored Jupitera i krećući se prema Suncu, ovaj zagonetni svemirski putnik "koristi uvijek istu rutu" bez iznimke. Međutim u dva navrata (studeni 1892. i listopad 2007.) dok se nalazio u asteroidnom pojasu, njegov je sjaj narastao za nevjerovatnih milijun puta.

U namjeri rasvjetljavanja ovih događaja, astronomi su prema Holmesu usmjerili orbitalni teleskop Spitzer, koji snima objekte u infracrvenom dijelu spektra. Pomoću njegovog spektrometra detektirani su razni kemijski elemnti koji sačinjavaju kometovu jezgru. Spitzer pomoću svog spektrometra razlaže infracrveno zračenje na njegove sastavne dijelove. Kemijski elementi apsorbiraju dio zračenja i na taj način ostavljaju svoj "kemijski otisak". U studenom 2007. detektirano je puno silikatne prašine ili kristaliziranih čestica manjih od čestica pijeska nalik na razmrvljeno drago kamenje. Takvi materijali su prethodno uočeni u okolini drugih kometa koji su doživjeli sudar ili eksploziju. "Smatramo kako je silikatna prašina nastala nekim "nasilnim" događajem kao što je razaranje većih dijelova koji potječu iz kometove jezgre" kaže Bill Reach sa Spitzerovog znanstvenog centra u Californiji. To znači da bi razaranja ili eksplozije tih većih dijelova mogle biti uzrok naglog poratsa sjaja kometa 17/P Holmes.
U sljedećem proučavanju kometa pomoću Spitzera koje se odvijalo tijekom ožujka 2008. silikatna prašina je nestala, a u okolici Holmesa primjećeni su samo njegovi veći dijelovi što potvrđuje teoriju o eksploziji ili razaranju većih dijelova sa kometove jezgre.
Pored ovog otkrića još uvijek postoji velika zagonetka oko Holmesa. Prema riječima Reachovog kolege Jeremiea Vaubaillona, Holmes uopće ne nalikuje na tipičan komet. U studenom 2007. je strujanje čestica sa kometa bilo usmjereno suprotno od Sunca što je bilo i očekivano s obzirom da zračenje sa Sunca potiskuje kometove čestice. Međutim u ožujku 2008. isto strujanje je potpuno neočekivano i dalje imalo isti smjer iako je zračenje sa Sunca ovog puta dolazilo sa drugog položaja. "Nikada nismo vidjeli ništa slično. Ova pojava se još treba proučavati" kaže Vaubaillon. Također je primjećeno da se oblik tzv. kome – oblaka plina i prašine koji oktužuje kometovu jezgru, nije promjenio od studenog 2007. do ožujka 2008. što je također bilo potpuno neočekivano s obzirom na promjenu položaja Holmesa u odnosu na Sunce.
"Kao i ljudi, kometi mogu biti vrlo različiti. Proučavamo komete već više od 100 godina ali još ih uvijek u potpunosti ne razumijemo. Ipak proučavajući komete pomoću Spitzera i ostalih teleskopa saznajemo sve više o njima" kaže Reach. Tim su saznanjima puno pridonjele i misije "Deep Impact" i "Stardust" o kojima smo pisali u našem časopisu Polaris.