Krajem prošlog mjeseca objavljene su prve fotografije koje izravno prikazuju ekstrasolarne planete – planete izvan našeg Sunčevog sustava koje orbitiraju oko svojih matičnih zvijezda. Radi se o dva potpuno različita projekta. U prvom je korišten orbitalni teleskop Hubble pomoću kojeg je snimljen mladi planet koji orbitira oko zvijezde. U drugom su snimljena tri ekstrasolarna planeta pomoću teleskopa Havajskog Keck observatorija, najvećeg zemaljskog teleskopa za promatranje objekata u vidljivom dijelu spektra.

Hubble-ov snimak

Planet Fomalhaut b, nazvan prema svojoj matičnoj zvijezdi Fomalhaut, udaljen je od nas 25 svjetlosnih godina. Procjenjeno je kako planet ima masu kao tri Jupitera i nalazi se u zviježđu "Južna riba".
Zvijezda Fomalhaut je kandidat za traženje ekstrasolarnih planeta još od 1980. godine kada je u njenoj okolini otkriven "višak" prašine. Oko ove zvijezde je 2004. godine po prvi put u vidljivom dijelu spektra snimljen prsten promjera 21,5 mlrd km sa "oštrim" unutarnjim rubom, koji sadrži krhotine planetarnog podrijetla. Ovaj širok disk krhotina sličan je Kuiperovom pojasu koji okružuje naš Sunčev sustav i sadrži ledena tijela raznih veličina, od zrnaca prašine do objekata veličine patuljastih planeta poput Plutona. Kasnije je uočeno kako se oblik prstena mijenja, najvjerovatnije uslijed gravitacijskog djelovanja planeta koji se nalazi između zvijezde Fomalhaut i unutarnjeg ruba prstena.
Kasnija promatranja ovih pojava komoću Hubblea pokazala su prisutnost objekta koji se kreće po putanji oko zvijezde koja ga je zarobila svojom gravitacijom.
Planet Fomalhaut b udaljen je 17,2 mlrd km od svoje matične zvijezde, što iznosi 10 razdaljina između Saturna i našeg Sunca. Puno je sjajniji nego što se očekivalo od planeta mase tri Jupitera. Mogući razlog tome je eventualno postojanje planetovih prstenova nalik na Saturnove, koji su mogli prouzročiti i stvaranje planetovih mjeseca.

Slike sa Havajskog Keck observatorija

Koristeći visoko kontrastnu optiku prilagođenu za snimanje u dijelu spektra koji se naziva područje blisko infracrvenom, teleskopima Keck i Gemini, astronomi su po prvi put snimili multiplanetarni sustav sličan našemu. Tzv. adaptivna optika koju koriste ovi teleskopi omogućuje minimiziranje učinka Zemljine atmosfere (zamagljivnje i iskrivljavanje slike) dok se gleda kroz nju.
Radi se o tri planeta pod nazivom HR 8799 b, HR 8799c i HR 8799d koja orbitiraju oko mlade zvijezde nazvane HR 8799. Zvijezda je od nas udaljena 140 svjetlosnih godina i oko 1,5 puta je veća od Sunca. Dva novootkrivena planeta imaju 10 Jupiterovih masa, a treći sedam. Postoji mogućnost da u tom sustavu postoji još nekiliko planeta koji se za sada ne vide.
Potraga za ekstrasolarnim planetima, moguća je tek 10-ak godina. Do sada su korštene tzv. neizravne metode. Temelje se na promatranju zvijezde tj. utjecaja ekstrasolarnog planeta (kojeg ne vidimo) na matičnu zvijezdu.
Sada konačno možemo izravno vidjeti ekstrasolarni planet. Pretpostavljalo se kako će vrijeme razvijanja instrumenata pomoću kojiih će biti moguće izolirati svjetlosti sa zvijede u cilju uočavanja planeta, trajati znatno duže. Ipak, mukotrpnim znanstvenim radom i ova je prepreka svladana, a izravno promatranje ekstrasolarnih planeta omogućuje njihovo pojedinačno proučavanje. Primjenjujući spektroskopiju, mogu se otkriti njihova svojstva kao što su temperatura ili sastav.
U ovom slučaju tri novootkrivena planeta imaju složenu atmosferu sa oblacima prašine i djelomično "zarobljenom" toplinom (učinak staklenika).