NASA je objavila prve slike smrznutog landera Phoenix koji je 25. svibnja 2008. sletio u područje Marsovih sjevernih polarnih ravnica. Tada je na Marsovoj sjevernoj polutci vladalo ljetno godišnje doba. To je omogućilo Phoenixu uspješno petomjesečno israživanje Marsovog permafrosta u cilju potvrđivanja prisutnosti vodenog leda. Zimske slike su dobivene pomoću uređaja HIRISE (High Resolution Imaging Science Experiment) - moćne visokorezolutne kamere NASA-inog satelita Mars Reconissance orbiter (MRO) koji od ožujka 2006. orbitira oko Marsa na visini od svega 450 km.

Od kada je zima zahvatila Marsovu sjevernu polutku, Phoenix je neaktivan jer njegovi solarni paneli ne primaju više Sunčevu svjetlost, kao što je to slučaj kod rovera Spirit i Oportunity koji se nalaze puno bliže ekvatoru. Ipak, Phoenix je itekako opravdao svoju namjenu jer je njegova misija detektiranja smrznute vode, pomoću uređaja TEGA (Thermal and Evolved-Gas Analyzer), u Marsovom tlu u potpunosti uspjela. Voda izvan Zemlje je vječni predmet ljudske potrage, jer je život kakvog mi poznamo nastao u vodi.

Satelit MRO, koji je do sada zabilježio mnoge zanimljive pojave na Marsu, u dva je navrata (tijekom srpnja i kolovoza) snimio Phoenix zavijen "suho – ledenim mrazom". To je bilo vrijeme kada se Sunce počelo pojavljivati iznad horizonta, označavajući tako početak kraja Marsove polarne zime (na sjevernoj polutci) i najavu proljeća koje je započelo 26. listopada 2009. Unatoč vrlo slabom osvjetljenju odlučeno je da se HIRISE usmjeri prema poznatoj lokaciji landera Phoenix. Potom su dobivene slike uspoređene sa slikama iz lipnja 2008. kada je na tom dijelu Marsa vladalo ljetno godišnje doba. Ovo uspoređivanje je pomoglo u identifikaciji Phoenixove konstrukcije okovane ledom iako je "pogled kroz kameru" bio otežan dijelom zbog slabe Sunčeve svjetlosti, a dijelom zbog izmaglice koja često obavija Marsovu površinu tijekom prijelaza iz zime u proljeće.
Potvrđeno je kako zbog načina obrade slike (dobivanje optimalnog kontrasta) svjetli tonovi na slikama ne prikazuju potpunu količinu snimljenog leda. Čak i neka tamnija područja na slici su u stvarnosti svjetlija od svoje okoline što potvrđuje postojanje velikih površina smrznutog tla. Postoje i drugi faktori koji utječu na slab prikaz svjetlijih područja na slici kao što su veličina površina smrznutog uglj. dioksida, velike količine prašine pomješane sa vodenim ledom, te mala količina Sunčeve svjetlosti koja osvjetljava tlo.
Proučavanje sezonskih promjena na Marsovom tlu i sličnih pojava koje je Phoenix proučavao, pomoći će znanstvenicima u razumijevanju nastajanja permafrosta i zimskih uvjeta koji su karakteristični za ovaj dio Marsa. Temeljem ovih istraživanja, predpostavlja se da je ledeni pokrivač bio najdeblji tijekom rujna.
Phoenix je posljednji put komunicirao sa Zemljom prije tijekom studenog 2008., a NASA-ini će znanstvenici u prvom tromjesečju 2010. "osluškivati" njegov eventualni signal iako su šanse za tako nešto gotovo zanemarive.