;)
Xanthoria Elegans na nosaču Expose-E
Ljubaznošću ESA-e
Svemir je prilično negostoljubivo mjesto za život, ali neki mikroorganizmi poput lišaja Xsanthoria Elegans su uspjeli preživjeti u svemirskim uvjetima. To potvrđuju istraživanja vršena pomoću ESA- inog vanjskog istraživačkog nosača Expose – E, koji je bio instaliran na europskom orbitalnom laboratoriju Columbus – jedanom od triju laboratorija na Međunarodnoj svemriskoj postaji ISS. Lišaj Xsanthoria Elegans je 18 mjeseci bio izložen nemilosrednim svemirskim uvjetima (u vakumu) uspješno odoljevajući UV zračenju sa Sunca, kozmičkom zračenju i velikim temperaturnim oscilacijama.
;)
Nosač Expose-E na orbitalnom laboratoriju Columbus
Ljubaznošću ESA-e
Na Zemlji se živući organizmi mogu pronaći gotovo svugdje od dubina u oceanima do najviših planinskih vrhova. Čak i u ekstremno suhim pustinjama i hladnim ledenjacima postoji nekakv oblik života. Prema podacima Europske svemirske agencije (ESA), nedavna istraživanja meteorita s Marsa pružaju dokaze o mogućnosti nekadašnjeg postojanja nekog oblika života na Marsu.
Posljednja istraživanja koja su išla u tom smjeru vršena su pomoću ESA-inog vanjskog Expose – E nosača na kojem je bio smješten lišaj Xsanthoria Elegans. Expose – E je u veljači 2008. pomoću Space Shuttle-a Atlantis dopremljen na ISS, a vraćen je na Zemlju pomoću Space Shuttle-a Discovery u rujnu 2009.
Lišajevi su dvije vrste bića (alge i gljivice), vezane u jdno biće. Alge osiguravaju hranu a gljivice okoliš. Pokusi sa izlaganjem lišajeva UV zračenju vršeni su najprije na Zemlji, nakon čega su dobivena nova saznanja o njihovom ponašanju u takvim uvjetima. Lišajeve od UV zračenja štiti jaka mineralna ovojnica, tako što vanjski slojevi pojedinačnih organizama poslaganih jedni na druge štite unutarnje.
;)
;)
Odijeljci nosača Expose-E
Ljubaznošću ESA-e
Na nosaču Expose – E je bilo smješteno ukupno 664 biološka i biokemijska uzoraka koji su 18 mjeseci bili izloženi svemirskim uvjetima. Expose – E je kutija veličine putne torbe podijeljene na 2 razine u kojima se nalaze po 3 istraživačka bloka od kojih svaki sadrži 4 odjeljka. Jedna razina je bila izložena Sunčevoj svjetlosti dok je druga bila u sjeni. Dva bloka su bila izložena svemirskim uvjetima, a treći je bio ispunjen plinom, pretežno uglj. dioksidim kako bi se simulirala Marsova atmosfera. Taj je blok bio zaštićen filterom kroz koji se Sunčeva svjetlost lomila pod istim kutem pod kojim se lomi u Marsovoj atmosferi.
Prema riječima Renea Demetsa, jednog od ESA-inih biologa, ovo je bilo "najbolje preživljavanje" živih organizama u svemiru do sada. "Ovakvo ponašanje je tipično za i pri najekstremnijim uvjetima na Zemlji. Kada se nalaze u okolišu koji im ne odgovara, oni sami sebe postave u "off mode" (faza hiberniacije) i čekaju "bolja vremena". Kad ih jednom ponovno stavite u okolinu pogodnu za život, i date im nešto vode, oni jednostavno nastave živjeti" kaže Demets.
Ključnu ulogu igra (kao i uvijek) voda koja ispari u vakumu gotovo momentalno. Samo anhidrobiotički - "suhi" organizmi koji su sposobni izdržati duga razdoblja u ekstremno suhim uvjetima mogu preživjeti svemirski vakum.
;)
;)
Astronauti u svemirskoj šetnji tijekom rada na laboratoriju Columbus
Ljubaznošću NASA-e
Nakon ovih uspješnih pokusa postavlja se pitanje je li moguće širenje života sa jednog planeta na drugi. Očito je da neki organizmi mogu preživjeti u svemiru, ali niti jedan ne može preživjeti ulazak u atmosferu nekog planeta. Međutim, ako bi se (ili su se) nalazili npr. duboko u meteoritima mogućnost širenja života po planetima pa i Sunčevim sustavima se čini vjerojatnijom. Stoga se sve više radi na astrobiološkim misijama koje bi uzorke nakon izlaganja vraćali na Zemlju, kaže Demets.
