
Lijeva slika prikazuje potpuni "nestanak" Jupiterovog južnog ekvatorijalnog pojasa, što omogućuje dobar pogled na Veliku crvenu pjegu.
Izvor: Anthony Wesley
Pogled u Jupiter teleskopom ili boljim dalekozorom, otkriva nam dvije glavne skupine smeđih oblaka koje se u obliku paralelnih pojasa prostiru sjeverno i južno od ekvatora. Ovi su pojasi poznati kao Sjeverni i Južni ekvatorijalni pojas, dok svijetli prostor između njih predstavlja široku ekvatorijalnu zonu. Postoje i ostali pojasi (tamne boje), a pored njih je vrlo uočljiva i Velika crvena pjega na južnoj polutki. To je oluja veličine tri Zemaljske kugle koja traje više stotina godina.
Međutim, nakon što je Jupiter u veljači ove godine izašao iz konjunkcije sa Suncem, uočeno je kako južni pojas oblaka nedostaje.
Južni ekvatorijalni pojas smješten je između 8. i 20. stupnja južne Jupiterove širine.
Mnogi su Jupiterovi "fanovi" krajem prošle godine uočili kako oblaci u južnom pojasu sve više blijede. Ovakva pojava zabilježena je više puta nakon što bi Jupiter izašao iz konjunkcije sa Suncem, ali ovog puta izgleda kao da je južni pojas potpuno nestao, dok je sjeverni širi i tamniji nego što je to uobičajeno.

Snimak NASA-ine letjelice Pioneer 10, tijekom prolijetanja pored Jupitera 1973. godine. Može se uočiti nedostatak Jupiterovog južnog (na ovoj slici gornjeg) ekvatorijalnog pojasa.
Ljubaznošću NASA-e
NASA-ini stručnjaci tvrde kako se ipak ne radi o nestajanju pojasa. Najvjerojatnije su svijetli oblaci, poznati kao amonijevi cirusi, prekrili tamni sloj oblaka južnog ekvatorijalnog pojasa.
Na Zemlji cirusi nastaju od kristala leda, dok na Jupiteru mogu nastati od amonijaka.
Prema riječima Johna Rogersa, koordinatora promatranja Jupitera u Britanskoj astronomskoj zajednici, ovo je sedamnaesto nestajanje južnog pojasa Jupiterovih oblaka od 1901. godine.
Nakon višestoljetnih proučavanja sa Zemlje i višedesetljetnih proučavanja iz Zemljine orbite, stručnjaci još uvijek nemaju dovoljno saznanja o Jupiterovoj meteorologiji. Moguće je, iako se ne zna zasigurno, kako se kovitlajući plinovi u Jupiterovoj atmosferi hlade dok se uzdižu prema gornjim slojevima. Na taj se način amonijak kondenzira, iz čega nastaju svijetli oblaci. Pojasi možda označavaju područja u kojima se plinovi iz gornjih slojeva atmosfere počinju spuštati u donja, toplija područja, što za posljedicu ima isparavanje svijetlih oblaka, nakon čega do izražaja ponovno dolaze tamni oblaci.
Neki se znanstvenici nadaju kako bi povratak tamnog pojasa ovog puta mogao prouzročiti dramatične vrtloge i oluje u Jupiterovoj atmosferi. U međuvremenu, astronomi diljem svijeta trebaju iskoristiti priliku za promatranje Velike crvene pjege koja je sada vrlo uočljiva s obzirom da je njena (svijetla) okolina trenutno "očišćena" od tamnih oblaka.






