;)
;)
Umjetnička vizija položaja Voyagera.
Ljubaznošću NASA-e
Srijeda, 28. lipnja 2010. je označena kao dvanaest - tisućiti dan otkako se NASA-ina letjelica Voyager 2 nalazi u svemiru. Prije skoro 33 godine, točnije 20.08.1977., lansiran je Voyager 2, a samo dva tjedna kasnije Voyager 1.
Letjelica Voyager 1 je, pored ostalog, istraživala Jupiter i Saturn, te njihove prirodne satelite, dok je Voyager 2 bio prva letjelica koja je došla do Urana i Neptuna. Potom su 1989. godine obje letjelice poslane prema vanjskim dijelovima Sunčevog sustava.
Danas se Voyageri (uz Pioneere) nalaze na najvećoj udaljenosti u povijesti koju je dostigao neki objekt izrađen ljudskom rukom. Put koji su prešli računa se u milijardama kilometara, a radio signal sa Zemlje (koji putuje brzinom svjetlosti) putuje do Voyagera oko 13 sati.
;)
;)
Snimak Jupitera i njegovog mjeseca Io (jednog od 63), vulkanski najaktivnijeg tijela u Sunčevom sustavu.
Ljubaznošću NASA-e
Vrijeme lansiranja obaju Voyagera je pažljivo odabrano jer se htjelo iskoristiti povoljno planetarno poravnanje krajem 70-ih godina 20. stoljeća. U prvoj fazi svoje misije, Voyageri su istraživali četiri plinovita diva (Jupiter, Saturn, Uran, Neptun) i njihove prirodne satelite. Snimljene su vulkanske erupcije na Jupiterovom mjesecu Io, Jupiterova Velika crvena pjega – oluja koja bijesni već nekoliko stotina godina. Područje oluje je toliko veliko da bismo u njega mogli "smjestiti 3 Zemljske kugle". Otkrivena je i Neptunova velika tamna pjega. Radi se također o oluji u kojoj vjetrovi pušu brzinom od 400 metara u sekundi. Ispitivane su karakteristike međudjelovanja Sunčevog vjetra između planeta i oko njih i još mnogo toga.
;)
;)
Neptunova tamna pjega - snimak Voyager 2.
Ljubaznošću NASA-e
Trenutno se Voyageri nalaze na rubu heliosfere - svojevrsnog magnetnog "mjehura" u kojem se nalazi Sunčev sustav. Taj "mjehur" nastaje usljed djelovanja Sunčevog vjetra, toka električki nabijenih čestica koji putuje kroz međuplanetarni prostor brzinom od 900 kilometara u sekundi. Smatra se kako je rub heliosfere područje u kojem prestaje utjecaj Sunca, ali je pritisak Sunčevog vjetra još uvijek jači od pritiska strujanja čestica međuzvjezdanog prostora.
Očekuje se kako će Voyager 1 potpuno napustiti Sunčev sustav i ući u međuzvjezdani prostor za otprilike 5 godina. Ubrzo nakon njega bi isto trebao učiniti i Voyager 2.
Voyager 2 je do sada prevalio put od 21 milijardu
;)
Voyagerov snimak saturnovog mjeseca Titan - jedinog mjeseca u Sunčevom sustavu koji ima pravu atmosferu.
Ljubaznošću NASA-e
kilometara i trenutno se nalazi na udaljenosti od 14 milijardi kilometara od Sunca. Voyager 1 je prevalio put od čak 22 milijarde kilometara i nalazi se na udaljenosti od 17 milijardi kilometara od Sunca.
Obje letjelice u svojoj unutrašnjosti nose zlatnu ploču - svojevrsni nosač slike i zvuka iz doba kasnih 70-ih godina prošlog stoljeća. Na ploči se nalaze upute za reprodukciju zvuka i slike, kao i položaj planeta Zemlje. Sadržaj ploče u stvari predstavlja kombinaciju vremenske kapsule i međuzvjezdane poruke koja bi možda u dalekoj budućnosti mogla poslužiti i kao podsjetnik nekoj ljudskoj misiji.
Voyagere na "životu" održavaju radioizotopski termoelektrični generatori (RTGs), koji kao gorivo koriste Plutonijev izotop 238 (za razliku od 239 koji se koristi za nuklearno oružje). Generatori sada proizvode oko 58% struje u odnosu na doba kad su Voyageri lansirani. Prema nekim predviđanjima, ove bi letjelice mogle imati energije za slanje signala prema Zemlji do 2020. godine.
