;)
Umjetnička vizija dvaju ekstrasolarnih planeta
NASA-ina letjelica Kepler je služeći se metodom "tranzita" otkrila dva ekstrasolarna planeta koji orbitiraju oko matične zvijezde. Tako je po prvi put i službeno potvrđen pronalazak planetarnog sustava u kojem više od jednog (u ovom slučaju dva) planeta prelaze preko diska matične zvijezde.
Kepler se, slično kao i teleskop Spitzer, nalazi u tzv. "Earth trailing solar orbit" – orbiti po kojoj Zemlja kruži oko Sunca. Područje njegove potrage obuhvaća zvijezde u blizini zvijezđa "Labud" i "Lira", koje se nalaze u nama najbližoj "nastanjivoj zoni" - području u kojem eventualno postoji mogućnost zadržavanja tekuće vode na površinama planeta.
Ovo otkriće je dio šire misije u kojoj je glavni zadatak potraga za planetima čija je veličina slična Zemlji, a nalaze se izvan Sunčevog sustava. U posljednjih 15-ak godina, otkriveno je više od 300 ekstrasolarnih planeta. Budući da je iznimno teško vizualno snimiti ekstrasolarni planet (do nedavno je bilo i nemoguće), postoji više metoda kojima se znanstvenici služe u njihovom otkrivanju. Najviše ih je otkriveno metodom "radijalne brzine". Ovom se metodom prati tzv. kolebanje zvijezde koju svojom gravitacijom izaziva planet dok se okreće oko nje. Međutim većina planeta koji su otkriveni ovom metodom puno su veći od Zemlje, plinoviti su i nisu pogodni za život. Znanstvenici ih ponekad nazivaju "vrućim Jupiterima".
NASA-ini i ESA-ini znanstvenici vjeruju kako je metoda tranzita planeta preko matične zvijezde pogodna za pronalaženja planeta veličine Zemlje.
;)
;)
Umjetnička vizija tranzita planeta preko matične zvijezde
Dok planet prelazi preko diska zvijezde (iz naše točke gledišta) dolazi do blagog pada njenog sjaja. Kod udaljenih zvijezda pad sjaja može iznositi manje od 1%, što se može detektirati vrlo preciznim kamerama.
Tijekom posljednjih sedam mjeseci proučavano je i snimano gotovo 156 tisuća zvijezda. Promatrajući jednu od njih, Keplerova je kamera detektirala lagano opadanje sjaja zvijezde koja je kasnije nazvana Kepler 9, a po svojim je karakteristikama slična našem Suncu.
Prateći pad sjaja zvijezde u pojedinim vremenskim razmacima može se odrediti veličina planeta. Udaljenost planeta od matične zvijezde može se izračunati mjerenjem vremena koje protekne uzastopnim padovima sjaja. Prateći odstupanja od pravilnosti u vremenski razmacima tijekom kojih dolazi do padova sjaja zvijezde, može se odrediti masa planeta pa čak i otkriti ostale planete u sustavu koje ne prelaze preko diska zvijezde.
Zaključeno je kako u ovom slučaju dva ekstrasolarna planeta prelaze preko diska zvijezde Kepler 9. Planeti su dobili oznake Kepler 9b i Kepler 9c. Procjeni mase novootkrivenih planeta doprinjela su promatranja iz W.M. Keck observatorija na Hawajima. Promatranja pokazuju kako je masa oba planeta, nešto manja od Saturnove, a po veličini prednjači Kepler 9b. On se također nalazi bliže matičnoj zvijezdi i treba mu 19 dana za obilazak oko nje, dok Kepleru 9c za obilazak treba 38 dana.
;)
Postoji mogućnost da preko diska zvijezde Kepler 9 prolazi i treći planet čiji bi promjer mogao biti za pola veći od Zemljinog i koji je toliko blizu matičnoj zvijezdi da mu za okret oko nje treba svega 1,6 (zemaljskih) dana. Kako bi se točno moglo odrediti radi li se doista o trećem planetu i potom ga eventualno istražiti, biti će potrebno analizirati buduća Keplerova promatranja.
Analizirajući snimke zvijezda i ostale podatke podatke koje je poslala letjelica Kepler u prva 43 dana svoga rada, znanstvenici su identificirali još 700 objekata koji su mogući kandidati za ekstrasolarne planete. Podaci uključuju i kandidate za još pet planetarnih sustava u kojima više od jednog planeta prelazi preko diska matične zvijezde.
