Umjetnička vizija MRO-a.
Ljubaznošću NASA-e NASA-in satelit Mars Reconnissance Orbiter (MRO) koji posljednjih 4 i pol godine orbitira oko Crvenog planeta i istražuje ga, nedavno je snimio svijetli materijal čija svojstva ukazuju na mogućnost postojanja uvjeta za život na tom dijelu Marsa u davnoj prošlosti. Svijetle nakupine mineralnih naslaga na južnim obroncima ugaslog vulkana predstavljaju tragove jednog od posljednjih naseljivih područja na Marsu, prije otprilike tri milijarde godina.

Materijal žućkasto-bijele boje u Marsovom pijesku koji je izašao na površinu nakon prolaska kotača rovera Spirit zainteresirao je znanstvenike još 2007. godine. Međutim, taj materijal nije bio, kako to stručnjaci kažu, "u tako netaknutom stanju" kao ovaj novootkriveni. Mineralne naslage koje je detektirao MRO upravo su onakve kakve su bile u doba kada su nastale. Na osnovu njih može se "čitati" povijest procesa koji su se ovdje odvijali u prošlosti.

Svjetle naslage na obroncima ugaslog vulkana.
Ljubaznošću NASA-e Kada bismo ovakve pojave tražili na Zemlji, najsličniju situaciju bismo našli na Islandu gdje su također pronađene mineralne naslage oko termalnih ispusta.

Marsova masa iznosi samo 10% Zemljine. Stoga je i njegova gravitacija slabija nego Zemljina. To je glavni razlog zbog kojeg Mars nije uspio zadržati najveći dio svoje atmosfere. Također zbog male mase, Mars je rano potrošio svoje radioaktivne elemente koji su se nalazili ispod površine i svojim raspadom povećavali temperaturu. Zbog toga je planet izgubio svoje magnetno polje koje je štitilo njegovu atmosferu od ioniziranih čestica Sunčevog vjetra. Te čestice neprekidno otpuhuju atmosferu i ona je danas vrlo rijetka.
Atmosferski tlak na Marsu je prenizak da bi se na površini planeta, čak i pri povoljnoj temperaturi, mogla zadržati tekuća voda. Međutim, europski sateliti Mars Express, kao i roveri Spirit i Oportunity, te lander Phoenix ipak su na površini i ispod nje detektirali vodu, ali u smrznutom obliku. Bilo kakva prisutnost vode izvan Zemlje budi pažnju znanstvenika jer je život kakvog mi poznajemo nastao upravo u vodi. Na Zemlji postoje organizmi koji mogu preživjeti u iznimno ekstremnim uvjetima. To su tzv. ekstremofili. Tako npr. neke bakterije koje su pronađene duboko u ledu mogu hibernirati stotinama godina, pa se postavlja pitanje je li nešto slično moguće i na Marsu?

Slike dijela Marsovog kratera iz 1999. (letjelica Mars Global Surveyor) i 2005. (MRO) godine. Na desnoj slici su uočene naslage svjetlog materijala kojih prethodno tu nije bilo. Moguće da naslage potječu od isparavanja, što bi moglo ukazivati na tekuću vodu ispod površine Marsa. Iako postoje dokazi o Marsovoj vodenoj prošlosti, još se uvijek ne može pouzdano reći jesu li i ostali uvjeti omogućavali razvoj života. Novi MRO-ovi nalazi upućuju na to kako su ipak u nekom vremenu i na nekim mjestima na Marsu postojali uvjeti za život mikroba.
Pomoću MRO-ovih snimaka i kemijskih analiza identificiran je mineral pod nazivom hidratizirani silicij. To je oblik silicijevog dioksida čija formula može sadržavati različite količine vode. Naslage u kojima je pronađen ovaj mineral nastale su u hidrotermalnom okolišu kao što su ispusti pare ili vrući izvori. Silicij je mogao biti rastopljen i izbačen na površinu pomoću vruće vode ili pare. Na Zemlji su mjesta na kojima vladaju ovakvi uvjeti bila staništa za najranije oblike života. Dakle, područja na Marsu koja bi bila pogodna za život nalazila bi se upravo uzduž kanala kroz koje je prolazila vruća voda.
"Ako je život ikada tu postojao, ove bi naslage mogle predstavljati grobnice mikroba", kaže J.R. Skok sa Brown Univerziteta (SAD), autor članka objavljenog na portalu časopisa Nature Geoscience.

MRO-ove slike vodoerina na Marsu.
Ljubaznošću NASA-e. Prema dosadašnjim istraživanjima svojstava Marsovog tla smatralo se kako su mogući uvjeti za život na Marsu postojali prije više od 3,7 milijarde godina. Međutim, vulkanska aktivnost koja je formirala obronke na kojima je MRO detektirao spomenute naslage odvijala se mnogo kasnije. Stoga je moguće je da je na nekim mjestima, poput ovoga, postojao život i onda kada je najveći dio Marsove površine već bio suh i hladan.

Stavi na: