![]()
Snimak supernove unutar galaktike M100.
Izvor: X-ray: NASA/CXC/SAO/D.Patnaude et al, Optical: ESO/VLT, Infrared: NASA/JPL/Caltech
NASA-ini stručnjaci su nedavno pomoću orbitalnog teleskopa Chandra pronašli dokaze o najmlađoj poznatoj crnoj rupi do sada. Stara je 30-ak godina i nalazi se u našem "susjedstvu" – galaktici M100 udaljenoj od nas 50 milijuna svjetlosnih godina.
Orbitalni teleskop Chandra je lansiran 1999. godine i postvljen je u Zemljinu orbitu. Snima objekte u rendgenskom dijelu spektra, a nalazi se na visini od 130000 km iznad Zemljine površine, što čini gotovo trećinu udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.
Novootkriveni objekt nazvan 1979C, je u stvari ostatak supernove (eksplozije supermasivne zvijezde) u galaktici M100 udaljene od nas oko 50 milijuna svjetlosnih ogdina.

Umjetnička vizija orbitalnog teleskopa Chandra.
To znači da je upravo toliko dugo "slika" ovog objekta putovala do nas, iako ta ista "slika" prikazuje objekt star 30-ak godina. Pretpostavlja se kako je zvijezda koja je kolabirala, bila 20 puta masivnija od našeg Sunca.
Eksploziju ove supermasivne zvijezde je prvi uočio jedan astronom amater još 1979. godine, ali je bilo potrebno nekoliko desetljeća proučavanja kako bi stručnjaci potvrdili da se doista radi o crnoj rupi.
Ostaci ove eksplozije proučavani su pomoću više uređaja. Osim orbitalnog teleskopa Chandra, korišteni su i NASA-in satelit Swift, njemački ROSAT opservatorij i ESA-in orbitalni teleskop XMM-Nwton, najveći i najosjetljiviji ikad lansirani teleskop koji snima u rendgenskom dijelu spektra. Radi se u stvari o tri teleskopa čija se ukupna površina, koju čini 170 cilindričnih poločica (zrcala), prostire na 120 četvornih metara. Dobiveni podaci sa spomenutih uređaja prikazivali su jasan izvor rendgenskog zračenja koji je ostao nepromjenjiv u razdoblju od 1995. do 2007. godine. Zaključeno je kako se radi o crnoj rupi koja "uzima" materijal od ostataka spomenute supernove ili od susjedne zvijezde.
To je najbliže područje u kojem je do sada promatrano rađanje crne rupe, kaže Daniel Patnaude, voditelj ovog istraživanja.
Eksplozijom supermasivne zvijezde može nastati neutronska zvijezda ili crna rupa, a proučavanjem njihovih ostataka, znanstvenici dobivaju nova saznanja o načinu nstajanja, te o broju crnih rupa u našoj galaktici i ostalim galaktikama.







