
Lijeva slika pokazuje snimak letjelice Deep Impact 2005. godine, a na desnoj je strelicama označen rub udarnog kratera.
Izvor: NASA - JPL
Letjelica Stardust, čija je kapsula 2004. godine po prvi put donijela čestice jednog kometa (Wild 2) na Zemlju, u ponedjeljak 14.02.2011., na Dan zaljubljenih (Sv. Valentin) je imala "susret" sa još jednim kometom, nazvanim Tempel 1. U njegovu je površinu 2005. godine udarila (ciljano) sonda – udarač u sklopu misije "Deep Impact". No zbog neočekivano velike količine materijala koji se nakon toga izdigao, tada nije bilo moguće snimiti udarni krater, iako je to bio jedan od glavnih ciljeva misije. Stoga je odlučeno da se krater ponovno pokuša snimiti i to pomoću letjelice Stardust.
Za obje letjelice i njihove prethodne misije može se reći da su prve takve vrste. Stardust je omogućio izravno proučavanje čestica kometa u laboratoriju na Zemlji, dok je Deep Impact omogućio znanstveni pogled u unutrašnjost kometa.
Kometi su nastali u doba stvaranja Sunčevog sustava, nakon čega su gravitacijom velikih planeta odbačeni u najudaljenije dijelove. Stoga je njihov sastav (silikatna prašina i smrznuti plinovi) ostao neizmijenjen, pa njihovim proučavanjem znanstvenici ujedno proučavaju prošlost Sunčevog sustava.

Snimak udara 2005. godine u infra-crvenom dijelu spektra. Vidi se velika količina materijala koja se nakon udara izdigla iznad površine kometa.
Izvor: NASA - JPL
Nakon uspješno ostvarenih ciljeva svojih misija (2004. i 2005. godine), obje su letjelice nastavile putovati svemirom "čekajući" nove zadatke. Deep Impact je ponovno "angažiran" u sklopu misije EPOXI, tijekom koje je u studenom prošle godine snimljen komet Hartley 2. Na snimcima se vrlo precizno mogu vidjeti mnogi procesi koji se odvijajau na površini kometa.
Potom je i Stardust "dobio" svoj novi zadatak pod nazivom NexT. Radi se o novom proučavanju kometa Tempel 1 s posebnim naglaskom na spomenuti udarni krater, kao i na promjene nastale na mjestu udara tijekom proteklih 5 i pol godina.
Letjelica se nalazila najbliže kometu u ponedjeljak 14.01.2011. na udaljenosti od oko 178 km. Napravljena su 72 snimka i prikupljeno je dosta podataka o prašini unutar takozvane kome – oblaka plina i prašine koji okružuje komet. Prvi snimci pokazuju kako komet ima krhku i slabu jezgru.
"Misija je je bila 100% uspješna. Vidimio puno novih stvari koje nismo očekivali i radit ćemo na otkrivanju onoga što nam komet pokušava reći", kaže Joe Veverka - glavni istraživač ove misije.
Stardust je uspio snimiti uadrni krater. Procjenjeno je da njegov promjer iznosi oko 150 metara. U njemu se vidi mala nakupina materijala u središtu. Izgleda da se dio materijala koji se podigao usljed udara vratio natrag, što potvrđuje da je kometova jezgra krhka i slaba.

Slika kometa Hale Boop kojeg su 1997. godine snimili članovi AAD-a. Na slici se jasno vidi koma, rep od plina (gore) i rep od prašine (dolje).
Ostali podaci koje je Stardust poslao na Zemlju upućuju na to kako je letjelica prošla kroz valove dezintegriranih čestica uključujići više udara koji su probili više slojeva štita na letjelici. Očekivalo se kako će letjelica proći kroz lagani mlaz čestica podjednakih karakteristika i oblika koje isparavaju iz kometa, a izgleda da čestice izlaze u najrazličitijim oblicima – od mrvica do većih komada.
Letjelica Stardust je do sada prešla put od preko 5 milijardi kilometara. Međutim, njena misija još nije završena. "Nastaviti ćemo proučavati komet dokle god se iz snimaka i opažanja budu mogli dobiti korisni podaci. Nakon toga će letjelica otići na zasluženi odmor" kaže Tim Larson, projektni rukovoditelj.







