NASA- ina letjelica Mars Reconnissance orbiter (MRO), koju je Crveni planet u ožujku 2006. "zarobio" uz pomoć svoje gravitacije, odnedavno je dostigla orbitu iz koje će vršiti buduća istraživanja. Tako je MRO postao četvrti umjetni satelit koji je trenutno aktivan u istraživanju Marsa.

MRO "gleda" Oportunity
Nalazi se na visini od 450 km, što predstavlja najbližu točku orbitiranja oko Marsa koja je do sada postignuta. Na letjelici su instalirani najmoderniji NASA-ini istraživački instrumenti. Glavni ciljevi ove misije su israživanje Marsove geologije i klime, ispitivanje mogućnosti razvitka života na Marsu u davnoj prošlosti, te traženje pogodnih mjesta za buduća slijetanja.
MRO je uspostavio "suradnju" sa roverom Oportunity- jednim od dvaju rovera (Spirit & Oportunity) koji se već skoro tri godine "šeću" po Marsu. Njegove su kamere toliko precizne da su iz orbite uspjele snimiti rover Oportunity, tragove njegovih kotača u pijesku, pa čak i sjenu malog jarbola na kojemu se nalaze kamere rovera.

Lansiranje NASA-ine letjelice Mars Reconnissance Orbiter MRO je lansiran 12.08.2005. raketom Atlas V-401, a u orbitu oko Marsa je stigao u ožujku 2006. godine.
Znanstvenici se nadaju kako će tijekom ove misije dobiti (barem djelomično) odgovore na mnoga pitanja oko zagonetne prošlosti Crvenog planeta. U tome će svakako presudnu ulogu imati brojna oprema od koje posebno treba izdvojiti:
High Resolution Imaging Science Experiment (HiRISE)
Kamera za otkrivanje malih objekata koji su zanimljivi za istraživanje kao što su krhotine u udubinama na stijenkama kanjona i kratera ili naslage materijala na njima.
Pokušati će locirati i NASA-in izgubljeni Mars Polar Lander
Compact Reconnaissance Imaging Spectrometer For Mars (CRISM)

CRISM
Ovo je spektrometar koji sa svojih snimaka razdvaja vidljivo svjetlo i svjetlo u blizini IR dijela spektra u stotine "boja"-veličina pomoću kojih se mogu identificirati minerali, osobito oni koji su nastali u prisutnosti vode i to na područjima ne većima od nogometnog igrališta
Mars Color Imager (MARCI)
Ovo je tzv. vremenska kamera koja će pratiti kretanje oblaka i pješćanih oluja
Mars Climate Sounder (MCS)
Radiometar koji će u Marsovoj atmosferi otkrivati čestice prašine u Marsovoj atmosferi i isparavanja u njoj
Shallow radar (SHARAD)

SHARAD
Zvućni radar čija će ispitivanja sezati ispod Marsove površine kako bi otkrio eventualnu prisutnost vodenog leda na dubinama većima od 1m

Letjelica nosi sa sobom još neke instrumente koji će biti testirani kako bi u budućnosti pomogli drugim letjelicama pri navigaciji i komunikaciji sa Zemljom.

Put od Zemlje do Marsa trajao je sedam mjeseci. Za to vrijeme, letjelica je učinila tri glavna i dva manja manevra:

Skica putovanja letjelice MRO prema Marsu
TCM 1- najveća korekcija putanje
TCM 2- druga korekcija- 3 mjeseca nakon lansiranja
TCM 3- usporavanje- točka misije u kojoj je letjelica bila već vrlo blizu Marsu. Upalili su se raketni motori kako bi usporili kretanje MRO-a i dozvolili Marsovoj gravitaciji da ga "zarobi". Tom je prilikom MRO prolazio ispod južne polutke na visini od 300 km, putujući brzinom od 3 km/s.
TCM 4 i 5- svojevrsne dopune- osigurači koje služe za eventualne popravke položaja letjelice u slučaju da bude prenisko ili previsoko.

Prolaz MRO-a ispod Marsove južne polutke

Nakon dolaska letjelice u blizinu Marsa, započela je tzv. aerobreaking- faza.
Radi se o usporavanju kretanja i postavljanju letjelice u orbitu iz koje će se vršiti buduće zadaće. Ta faza je trajala oko 5 mjeseci i za to vrijeme je provjereno i opće stanje letjelice.

AEROBREAKING- "KOČENJE"

Nakon posljednje korekcije putanje aktiviralo se svih šest MRO-ovih raketnih motora- potisnika kako bi smanjili brzinu sa 10450 km/h na 6800 km/h. MRO je tada ušao u jako eliptičnu orbitu oko Marsa. Najbliža točka u kojoj je MRO bio u odnosu na Mars je 300 km, a najudaljenija 45000 km. Raketni motori- potisnici su se nastavili povremeno paliti kako ne bi dozvolili letjelici da ode niti previše nisko niti previše visoko. Ako bi otišla previše nisko potojala bi opasnost od pregrijavanja, a ako bi otišla previše visoko "kočenje" bi završilo prekasno. Zbog toga su manji manevri potrebni kako bi održali letjelicu unutar zadanog koridora. Na kraju je postignuta visina od 450 km s koje će MRO vršiti svoja istraživanja. Vrijeme orbitiranja oko Marsa je 35 sati.
Slika dolje prikazuje moguće postojanje vododerina i odvodnih klanaca u jednom od Marsovih kratera.

Stavi na: