Radi se o 3,3 milijarde $ vrijednom projektu u kojem zajednički sudjeluju NASA, ESA i ASI (Talijanska svemirska agencija).
Snimak kojeg je napravio Cassini dok se približavao Saturnu Letjelica nazvana Cassini- Huygens je lansirana 15.10.1997. Nakon skoro sedmogodišnjeg putovanja, u srpnju 2004. dostigla je Saturnovu orbitu. Usljedilo je šestomjesečno snimanje i proučavanje Saturna, njegovih prstenova i prirodnih satelita. Potom se na sam Božić 2004. sonda Huygens odvojila od matične letjelice Cassini i (po prvi put u ljudskoj povijesti) spustila na Saturnov mjesec Titan- jedini prirodni satelit u Sunčevom sustavu koji ima pravu atmosferu. Cassini je potom nastavio sa svojim istraživanjima i još uvijek je aktivan. Zahvaljujući ovoj letjelici, potpuno neočekivano je otkriveno isparavanje (u obliku gejzira) na Saturnovom mjesecu Enceladus, što u znanstvenom smislu predstavlja veliko iznenađenje.

Letjelica teška 4500 kg lansirana je 15.10.1997. Nakon izlaska iz Zemljine orbite, Cassini- Huygens je (zbog dodatnog ubrzanja), četiri puta koristio tzv. gravitacijsku praćku prolazeći dva puta pokraj Venere (travanj i lipanj 1998.), jednom pokraj Zemlje (kolovoz 1999.) i jednom pokraj Jupitera (prosinac 2000.).
Dijelovi letjelice Cassini Letjelica se sastojala od dva dijela- orbitera Cassini i sonde Huygens.
Cassini je umjetni satelit sa 12 znanstvenih instrumenata, sposoban za obavljanje 27 vrsta ispitivanja. Bilo je predviđeno da tijekom četverogodišnjeg orbitiranja oko Saturna više od sedamdeset puta promjeni svoj položaj, približavajući se i udaljavajući od objekata za koje znanstvenici pokažu interes. Komunikacija između letjelice i Zemlje se obavlja preko jedne visokodometne i dvije niskodometne antene sa Deep space network antenom (sustav antena u Kaliforniji, Španjolskoj, Australiji). Cassini Ima bolja "osjetila" nego čovjek- "vidi" valnu duljinu svjetlosti i energije, "osjeća" magnetna polja i sitne komadiće prašine koje ljudska ruka ne bi mogla osjetiti.
Huygens je mala sonda promjera 2,7 m sa 6 znanstvenih instrumenata koja se spustila na Saturnov mjesec Titan i poslala nam zanimljive snimke i mjerenja koja je obavila tijekom dvo i pol satnog slijetanja.
Oprema Huygensa:
Uređaj za mjerenje fizikalnih svojstava atmosfere (gustoća, temperatura, elektricitet, vjetar...)
Uređaj za mjerenje kemijskog sastava atmosfere
Snimač- pri slijetanju
Uređaj za kemijskog analizu uzoraka čestica iz atmosfere
Uređaj za određivanje sastava tla
Uređaj za podržavanje komunikacije sa Cassinijem (zbog ljuljanja)

01.07.2004. Cassini- Huygens se približio Saturnu. Nakon sedmogodišnjeg "sna" Cassinijevi su se instrumenti počeli "buditi".

Titan- Cassinijev snimak sa udaljenosti od 800 000 km
Sonda Huygens nakon odvajanja od Cassinija- Cassinijev snimak Na Božić 2004.,Huygens se odvojio od Cassinija i nakon trotjednog putovanja prema Titanu 14.01.2005. ušao u Titanovu atmosferu. Tada se razvio padobran i Huygens je započeo dvo i pol satno slijetanje.
Titan je drugi po veličini prirodni satelit u Sunčevom sustavu i jedini sa pravom atmosferom- većinom dušik i u tragovima argon, metan i etan. Ima stijenovitu untrašnjost, na površini led, a u atmosferi gusti sloj neprozirnih oblaka zbog kojih do dolaska sonde Huygens nikada nismo vizualno mogli vidjeti Titanovu površinu. Atmosferski pritisak je za oko 50% veći nego na Zemlji, a temperatura iznosi minus 170° C. U takvim uvjetima niske temperature i visokog atmosferskog pritiska pretpostavljalo se da postoji mogućnost prisutnosti tekućeg metana. Zahvaljujući Huygensovim istraživanjima znanstvenici su donijeli konkretne zaključke:

Površina Titana snimljena prilikom slijetanja sonde Huygens- jasno se vide kanali na površini Potvrđena je velika sličnost geofizikalnih svojstava sa prirodnim procesima na Zemlji- erozija materijala pod utjecajem tekućine, stvaranje brazda i kanala tj. riječnih korita, jezera. Uočeni su otoci, izdizanje planina, ravnice... Na mjestu koje je proučavao Huygens su rijeke i jezera suhi, ali je vrlo vejerovatno da je bilo kiše. Izmjereno je i snimljeno (zvučno) djelovanje vjetra u atmosferi.
Uređaj za kemijsku analizu ("otapanje" tj. rasplinjavanje) uzoraka čestica iz atmosfere je potvrdio da glavnu ulogu u Titanovoj meteorologiji i geologiji ima metan koji oblikuje oblake iz kojih padaju metanske kiše koje su nagrizle (erozija) i izbrazdale Titanovu površinu. Površina Titana sadrži naslage organske maglice koje su se nataložile na tlu nakon što su metanske kiše isprale atmosferu i donjele ih na tlo.

Površina Titana Postoje i neke razlike u odnosu na Zemlju kao što su različiti kemijski procesi: tekući metan, umjesto tek.vode, ugljikovodične čestice u atmosferi umjesto prašine, smrznuti komadi vodenog leda nalik na okruglasti šljunak umjesto silikatnih stijena na Zemlji. To upućuje na činjenicu da su vulkani u razdoblju dok je Titan bio geološki aktivan izbacivali vodeni led i amonijak umjesto lave.

Cassinijeva istraživanja

Cassini je do sada obavio brojna mjerenja i snimanja Saturnovih oblaka, oluja, Saturnovih prstenova i Saturnovih prirodnih satelita (najnovija brojka je 57). Precizni snimci mjeseca Rhea, Diona, Tetys, Phoebe, Mimas... otkrivaju da su to pretežno "ledeni svjetovi" sa uočljivim kraterima i brazdama na površini.

Saturnov mjesec Diona- snimak sa 600 000 km udaljenosti Ipak, jedan od tih ledenih svjetova, nazvan ENCELADUS, poprilično "ODSKAČE" od svoje okoline što je "šokiralo" znanstvenike.
Još prilikom približavanju Saturnu, Cassini je u prosincu 2003. pomoću UV- snimača detektirao vodik, što je bilo i očekivano. Ono što nije bilo očekivano je prisutnost kisika tj. pojedinačnih atoma kisika nazvanih atomski kisik.
U siječnju 2004. Cassini je detektirao veliki oblak kisika i to u okolici Saturna unutar E- prstena. Međutim, nakon nekoliko mjeseci je većina kisika je nestala.
Gusti valovi Saturnovih prstenova

U proljeće 2005. Cassinijev magnetometar je pokazao da Enceladus ima atmosferu (dok je Enceladus orbitirao unutar E- prstena). Pošto je Enceladus previše malen da bi svojom gravitacijom zadržao atmosferu na duže vrijeme, predpostavilo se kako mora postojati stalan izvor plina (npr. gejziri).
Analizator kozmičke prašine je detektirao strujanje (udarce) čestica prašine i leda oko Enceladusa. Zbog svega toga su Cassinijevi "navigatori" promjenili unaprijed predviđenu rutu letjelice kako bi se ona što više približila Enceladusu. Orbitirajući na visini od 175 km iznad površine Enceladusa, u lipnju 2005. Cassini je "uočio" tamne pukotine (kao tigrove pruge) na južnom polu Enceladusa, što su u stvari vruće šikljajuće vodene pare- gejziri i komadići leda.
Najtoplije mjesto- tamne pukotine iz kojih je detektirano isparavanje Izmjerena količina vode koju sadrži oblak (dio vode će se pretvoriti u kisik) je 1 milijun tona. Točno toliko je potrebno za stvaranje oblaka kisika kakav je uočen u blizini E- prstena godinu dana ranije. Ova dva oblaka se podudaraju. Tajna oko postojanja atoma kisika je riješena.
Za Enceladus se mislilo da je to mali ledeni mjesec. Zahvlajujući Cassiniju znamo da ispod njegove površine postoji izvor topline i da je mjesec očito geološki aktivan. Njegovi gejziri izbacuju dovoljnu količinu vodene pare koja je potrebna za tri stvari: održavanje Enceladusove atmosfere, "hranjenje" E- prstena, te raspadanje- pretvaranje vodene pare u oblak kisika kakav je zapažen u tijekom Cassinijevog približavanja Saturnu u prosincu 2003.

Isparavanje Znanstvenici se nadaju kako nedaleko ispod bijele ledene površine Enceladusa postoje bazeni tekuće vode koja se zagrijava pomoću istog izvora koji proizvodi gejzire. To znači da bi Enceladus mogli svrstati u rijetku grupu mjesta na kojima postoji tekuća voda. Cassini će ponovno istraživati Enceladus 2008. godine.

Stavi na: