Već odavno znamo da unutar našeg Sunčevog sustava osim Zemlje postoje i drugi planeti koji se okreću oko naše matične zvijezde- Sunca. Shodno tome, ljudi su se oduvijek pitali ima li u svemirskim prostranstvima još planeta koji se okreću oko neke druge zvijezde. Međutim, primjetiti neki ekstrasolarni planet pored zvijezde bilo bi ravno pokušaju uočavanja sjaja jedne svijeće pored eksplozije atomske bombe. Stoga je traženje ovakvih objekata težak i složen, ali ne i nemoguć posao.

Tijekom kratke ali uzbudljive povijesti traženja ekstrasolarnih planeta, otkriveno nešto manje od 200 planeta koji se nalaze izvan našeg Sunčevog sustava. Do sada su otkriveni tzv. plinoviti divovi nalik na Jupiter koji su u promjeru deseterostruko (i više) veći od naše Zemlje. Razvojem tehnologije polako je postalo moguće otkrivati i manje planete sa dužim razdobljem obilaska oko matične zvijezde.
Danas postoje tri glavne metode za otkrivanje ovakvih objekata i sve tri se oslanjaju na promatranje zvijezde u smislu učinka koji planet ima na tu svoju matičnu zvijezdu.

Radijalna brzina
Ovom tehnikom je do sada otkrivena većina ekstrasolarnih planeta i to pomoću zemaljskih teleskopa. Dok se planet okreće oko zvijezde on na nju djeluje svojom gravitacijom. Zbog toga dolazi do tzv. "kolebanja" zvijezde. Nama to izgleda kao da zvijezda "čini piruete" oko neke točke u svemiru, ili kao da se okreće poput zvrka. Zbog tih kolebanja u obliku "piruete" ponekad nam izgleda kao da zvijezda tj. zračenje sa nje ide prema nama, a ponekad od nas. Kada planet koji se vrti oko te zvijezde svojom gravitacijom "povuče" zvijezdu "prema nama", valne duljine svjetla koje emitira zvijezda pomiču se prema plavom području vidljivog dijela spektra. Kada zvijezda "ide" od nas, dakle kada se "udaljava" valne duljine elektromagnetskog zračenja sa zvijezde se pomiču prema crvenom dijelu spektra. Takva pojava nas navodi na zaključak da se spomenuto kolebanje zvijezde događa zbog orbitiranja velikog planeta oko takve zvijezde.

Astrometrija
Ova metoda se sastoji u preciznom označavanju položaja zvijezde, tako da bilo kakvo kolebanje zvijezde može biti momentalno detektirano. Međutim u ovom slučaju presudnu ulogu imaju negativni atmosferski učinci. Tijekom dvadesetog stoljeća ovom se metodom pokušavalo otkriti planete pored nekih "susjednih" zvijezda, ali čak i uz pomoć najboljih zemaljskih teleskopa astronomi nisu detektirali "pomicanje" niti jedne zvijezde. Međutim, pomoću orbitalnog teleskopa Hubble se ipak uspjelo pronaći ekstrasolarne planete u blizini triju zvijezda male mase koje nazivamo crveni patuljci.
Ova će metoda najbolje doći do izražaja u budućoj ESA-inoj misiji. Satelit nazvan Gaia koji će biti lansiran početkom idućeg desetljeća predstavljati će najprecizniji astrometrički instrument ikad proizveden. On će iz orbite pregledati na tisuće zvijezda, a očekuje se da će otkriti između 10 i 50 tisuća ekstrasolarnih planeta nalik na Jupiter.

Tranzit planeta preko zvijezde
Metoda koja svakako najviše obećaje u otkrivanju manjih ekstrasolarnih planeta nalik na našu Zemlju je tzv. prijelaz planeta preko diska matične zvijezde. Ovakav smo događaj imali prilike promatrati dva puta u proteklih pet godina. Budući da su planeti Merkur i Venera bliži Suncu nego Zemlja, povremeno možemo sa Zemlje promatrati ovaj prirodni fenomen. Pri takvom tranzitu, planet (s naše točke gledišta) prolazi ispred zvijezde i tako privremeno zatamnjuje njezin sjaj.
Kada se radi o udaljenim zvijezdama, planet veličine Jupitera može prouzročiti oko 1% zatamnjenja svjetlosti koja nam dolazi sa promatrane zvijezde. Prvi planet izvan Sunčevog sustava nazvan 51 Pegasi b, otkriven je 1995. godine upravo pomoću ove metode. Do sada je na ovaj način otkriveno 10-ak ekstrasolarnih planeta.

Postoje nade da će se u budućnosti razviti tzv. izravne metode koje se zasnivaju na izolaciji svjetlosti koju reflektira planet u odnosu na onu koja dolazi sa zvijezde.
Iz svega do sada opisanog proizlazi da je traženje ekstrasolarnih planeta vrlo kompliciran i težak posao, pogotovo ako želimo pronaći nešto slično Zemlji. Danas je već potpuno postalo jasno kako je za otkrivanje planeta koji svojom veličinom i građom nalikuju na našu Zemlju potrebno "otići u svemir"
Takav zadatak upravo ima nedavno lansirana ESA-ina letjelica COROT.

COROT (Convection Rotation and Planetary Transits- izmjena, okretanje i prelazak planeta) je satelit kojeg su osmislili znanstvenici francuske nacionalne svemirske agencije- CNES. To je ujedno i prva letjelica koja ima zadatak tražiti ekstrasolarne planete- satelite crvenih patuljaka koji najvjerovatnije kruže u malim orbitama oko svojih "hladnih" zvijezda. Kako bi pronašao ekstrasolarne planete, COROT će pomoću 30- centimetarskog teleskopa tijekom svoje dvo i pol godišnje misije promatrati 120 000 zvijezda. Metoda koju će ova letjelica primjenjivati kod traženja planeta koji se nalaze izvan Sunčevog sustava jest tzv. tranzit planeta preko diska neke zvijezde. Pretpostavlja se da će većina pronađenih planeta biti "vrući Jupiteri". Međutim, neki bi mogli biti manji i stjenoviti, te samo nekoliko puta veći od naše Zemlje. Ako COROT uspije pronaći takve planete, dobiti ćemo novu klasu ekstrasolarnih planeta. Očekuje se da će COROT pronaći deset do četrdeset takvih planeta, a pored njih još desetke plinovitih divova i to u svakom "zvjezdanom polju" koje bude istraživano. Međutim, COROT će tijekom svoje misije pokušati rasvijetliti još neke zagonetke vezane uz izmjenu sjaja zvijezda. Dok bude "promatrao" zvijezdu, njegovi će instrumenti biti u mogućnosti detektirati tzv. zvjezdane potrese- akustične valove generirane duboko unutar zvijezde koji se očituju kao "mreškanje- žuborenje" na površini zvijezde mijenjajući tako njen sjaj. Precizne karakteristike tog "mreškanja" znanstvenicima pomažu u određivanju mase, starosti i kemijskog sastava zvijezda. Ova tehnika promatranja je poznata pod nazivom astroseizmologija, a koristi je i ESA-ina letjelica SOHO koja već godinama iz Zemljine orbite proučava Sunce.

Letjelica

Na letjelici se nalazi teleskop, dvije kamere i procesor za obradu podataka. Jedna kamera služi za otkrivanje ekstrasolarnih planeta, a druga za astroseizmološka istraživanja. Teleskop je napravljen od dva parabolična zrcala fokusa 1,1m. Vidno polje teleskopa je četverokut veličine 2,8 x 2,8°- od čega jedna polovica služi za tražennje planeta, a druga za astroseizmološku aktivnost. Teleskop sadrži i prizmu (spektroskop), koja će svjetlost sa zvijezde rastavljati na boje spektra. To će znanstvenicima omogućiti proučavanje zvijezdane aktivnosti prilikom tranzita planeta. Postoji još i tzv. vanjski štit teleskopa koji će štititi leće od svjetlosnog zagađenja koja dolaze sa objekata koji u tom trenutku neće biti predmet istraživanja.

Letjelica je smještena u kružnu polarnu orbitu, što će joj omogućiti kontinuirano promatranje dva velika područja smještena na suprotnim stranama. Prvo se područje nalazi u smjeru središta naše galaktike, a drugo u smjeru zviježđa Orion. Svako područje COROT će promatrati 150 dana. Razlog za istraživanjem dvaju područja koja se nalaze jedan nasuprot drugome, jest taj što zbog Zemljinog okretanja oko Sunca sunčeva svjetlost nakon 150 dana promatranja jednog dijela neba počne ometati to promatranje. Tako će se svakih 150 dana COROT okrenuti za 180° i usmjeriti prema drugom području.

COROT je lansiran 27.12.2006. uz pomoć rakete Soyuz- Fregat iz ruskog kozmodroma Baikonur u državi Kazahstan. Letjelica je 02. siječnja 2007. smještena u skoro potpuno kružnu orbitu oko Zemlje na visinu između 895 i 906 km iznad Zemljine površine. Nakon toga je uslijedila faza nazvana test podešavanja. Najvažniji korak u ovoj fazi je testiranje COROT-ovih potisnika. Oni su presudni u održavanju letjelice u željenoj orbiti. Nakon toga je na red došlo prilagođavanje svjetlosnih senzora koje se ironično odvija u potpunom mraku. Svjetlosni senzori su dizajnirani kako bi provjeravali protok i količinu svjetlosti koja stiže sa promatranog objekta. Količina svjetlosti je važna u primjeni korekcija pri proučavanju znanstvenih podataka dobivenih sa COROT-a.
COROT je "progledao" 18. siječnja 2007. godine. Njegov je teleskop usmjeren prema zviježđu Unicorn koje se nalazi u blizini zviježđa Orion, suprotno od središta naše galaktike Mliječnog puta. To je prvo područje koje će COROT istraživati. Ovo prvo istraživanje će se završiti u travnju 2007. godine kada će Sunčeve zrake početi ometati promatranje. Tada će se letjelica okrenuti za 180° i početi promatrati područje koje se nalazi u smjeru središta naše galaktike.