;)
;)
Potvrđeno je postojanje metalne jezgre u rastaljenom obliku ispod površine Merkura.
Ljubaznošću NASA-e
NASA-ini istraživači su uz pomoć planetarnih radara visoke preciznosti došli do snažnih dokaza da planet Merkur ima jezgru u rastaljenom obliku. Ovim otkrićem riješena je zagonetka koja postoji još od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća kada je letjelica Mariner 10 prolazila pored Merkura i detektirala slabo magnetno polje oko planeta (1% snage u odnosu na Zemljino magnetno polje).
Lansiran u studenom 1973. godine, Mariner 10 je tri puta prošao blizu Merkura (1974. i 1975. godine). Njegovi su instrumenti detektirali magnetno polje koje ima snagu svega 1% u odnosu na Zemljino magnetno polje. Znanstvenici se u to vrijeme nisu nadali otkriću magnetnog polja jer je prevladavalo mišljenje kako je Merkur premalen planet da bi imao jezgru u rastaljenom obliku.
Na Zemlji vrtložna gibanja rastaljenog (vanjskog) dijela metalne jezgre stvaraju električno i magnetno polje koje se oko Zemlje prostire u obliku magnetskih silnica.
Što se tiče Merkura, pretpostavljalo se da je njegova jezgra tvrda i ohlađena, jer se "mali planeti poput Merkura nakon što budu formirani vrlo brzo ohlade". Odakle onda magnetno polje? Mnogi su vjerovali da se ova zagonetka neće riješiti dok se u budućnosti neka znanstvena sonda ne spusti na površinu Merkura.
;)
;)
Skica radarskog istraživanja Merkura. Radarski signal (žuto) je odaslan sa "Goldstone Antenna"- California", a radarski "odjek" (crveno) sa Merkura priman je u "Robert C. Byrd telescope"- Green bank- West Virginia" i također u "goldstone antenna".
Ljubaznošću NASA-e
Međutim, 2002. godine, znanstvenici su usmjerili prema Merkuru neke od najsnažnijih antena na našem planetu u namjeri da pronađu odgovor na ovo pitanje.
U proteklih pet godina NASA-ini znanstvenici su koristeći 70- metarsku Goldstone antenu 18 puta odaslali snažan radarski signal prema Merkuru. Svaki put je "radarska jeka" sa Merkura uhvaćena pomoću dviju antena sa Zemlje ali sa razmakom od 10-ak minuta, kaže Martin Slade, kontrolor radarske grupe NASA-inog Jet Propulsion Laboratory-ja. "Hvatajući" jeku sa određenog područja na površini Merkura i vremenski razmak njenog "odjeka" uhvaćenog pomoću dvije Zemaljske antene, izračunata je brzina okretanja Merkura oko svoje osi preciznošću od 1000 %. Ovi su rezultati također potvrđeni mjerenjem pomoću još tri radarska observatorija na Zemlji.
Pomoću ovih istraživanja znanstvenici su uočili da tijekom Merkurovog orbitiranja oko Sunca dolazi do laganih kolebanja ovog planeta usljed njegove rotacije. Ova kolebanja su dvostruko veća nego što se očekivalo od čvrstog tijela kakvim se Merkur smatrao. Jedino logično objašnjenje ovakvih nalaza jest da je Merkurova jezgra, ili barem njen vanjski dio, rastaljen i da se ona ne okreće usporedno sa ostalim slojevima tla.
Međutim, da bi u potpunosti mogli riješiti tajnu Merkurove jezgre, znanstvenici bi trebali znati više o njenom kemijskom sastavu. To će biti moguće uz pomoć instrumenata NASA-ine letjelice Messenger, koja je lansirana 2004. godine, a njeno prvo prolijetanje pored Merkura se očekuje 2008. godine.
