Letjelica Mars Express Europske svemirske agencije (ESA) koja već četiri godine orbitira oko Crvenog planeta, detektirala je uz pomoć svog radarskog sustava čudnovate naslage na Marsovom tlu. Naslage su formirale udubinu- depresiju čiji izgled podsjeća na meduzu.

ESA-ina letjelica Mars Express je poznata po tome što je "sa sobom nosila" sondu Beagle 2 koja se na Božić 2003. godine trabala spustiti na Marsovu površinu. Taj dio misije na žalost nije uspio, ali matična letjelica- orbiter se uspješno "smjestila" u Marsovu orbitu i pored još dva NASA-ina (Mars Odissey i Mars Reconissance Orbiter), trenutno predstavlja treći aktivni orbiter koji istražuje Crveni planet.

Komunikacijski sustav Mars Expressa je kompatibilan sa NASA-inim sustavom tako da i ova letjelica može primati podatke koje šalju roveri Spirit i Oportunity sa površine Marsa i proslijediti ih na Zemlju. ESA je objavila u ožujku 2007. kako je Mars Expressov radar uspio "prodrijeti" oko 4 km ispod smrznute površine Marsovog južnog pola i detektirati velike količine vodenog leda, što se smatra najpreciznijim mjerenjem debljine Marsovih ledenih naslaga uopće. Neki znanstvenici smatraju kako je količina vodenog leda na tom mjestu toliko velika da bi njegovo eventualno otapanje i širenje po Marsu stvorilo ocean dubok 11 metara.

Novootkrivene naslage pronađene su u blizini Marsovog ekvatora na mjestima gdje ravnice prerastaju u uzvišenja. Zbog nedostatka udarnih kratera na području tih naslaga zaključeno je kako se radi o jednima od najmlađih naslaga na planetu. Za sada postoje tri moguće verzije njihovog podrijetla. Prva je kako potječu od vulkanskog pepela iz obližnjih (ugaslih) vulkana. Prema drugoj su to naslage od stijena koje su erodirale i koje je nanio vjetar, a prema trećoj verziji su to naslage bogate ledom slične onima koje je Mars Express otkrio ispod južnog pola. Iako je između ožujka 2006. i travnja 2007, letjelica prolazila više puta iznad ovog područja i prikupila puno podataka, znanstvenicima još uvijek nije lako potvrditi niti jednu od ove tri verzije.
Ipak, Mars Express je omogućio prvo izravno mjerenje električnih svojstava ovih naslaga koje upućuju na to da bi se one mogle biti sačinjene od mekanog "pahuljastog" materijala nalik na prašinu. Vrlo je nejasno kako porozan i nekompaktan materijal kojeg je eventualno nanio vjetar može formirati tako debele naslage. Naime radarske snimke pokazuju kako se radi o masivnim naslagama debelima više od 2,5 km. Izmjerena električka svojstva ovih naslaga također odgovaraju svojstvima koja imaju naslage vodenog leda iako nema jakih dokaza o prisutnosti leda oko Marsovog ekvatora.

"Ako postoji vodeni led oko Marsovog ekvatora, on se nalazi najmanje nekoliko metara ispod površine" kaže Jeffrey Plaut, suradnik iz NASA-inog JPL-a. "Još uvijek smo u ranoj fazi igre. Možda pomoću ove analize proširimo svoja sananja, a možda ćemo saznati tek kada odemo tamo i uvjerimo se sami", kaže Plaut.