Slika Plejada sa označenim položajem zvijezde HD 23514
ljubaznošću sveučilišta UCLA Astronomi su objavili kako postoji velika mogućnost da su se oko zvijezde unutar zvjezdanog skupa poznatog pod nazivom Plejade, formirali stjenoviti terestički planeti nalik Zemlji, Marsu ili Veneri. Planeti orbitiraju oko zvijezde HD 23514, a nastali su kao posljedica sudara krhotina ili takozvanih planetnih "embrija". Do ovog vrijednog otkrića znanstvenici su došli proučavajući snimke sa Havajskog observatorija "Gemini" i orbitalnog teleskopa Spitzer.

"Ovo je prvi jasan dokaz stvaranja planeta unutar Plejada, koji bi ujedno mogao ukazati na to da su terestički planeti uobičajena pojava i izvan našeg Sunčevog sustava" kaže Jospeh Rhee, sa Američkog sveučilišta UCLA koji je ujedno i voditelj ovog istraživanja.

Plejade su najpoznatiji zvjezdani skup koji se vrlo jasno može vidjeti golim okom na noćnom nebu u zviježđu Bika. Udaljen je od nas oko 400 svjetlosnih godina i jedan je od nama najbližih skupova. Iako je poznat pod nazivom "sedam sestara", ovaj skup sadrži oko 1400 zvijezda. Jedna od njih s oznakom HD 23514, inače puno masivnija i sjajnija od našeg Sunca, okružena je ogromnim brojem čestica prašine (tisućama puta više nego što ih ima oko Sunca).
Umjetnička vizija sudara dvaju tijela u okolini zvijezde HD 23514
ljubaznošću sveučilišta UCLA "Ta prašina je najvjerojatnije ostatak od krhotina nastalih nekim katastrofalnim sudarom" kaže Benjamin Zuckerman profesor fizike i astronomije na američkom sveučilištu UCLA. Na temelju analize zračenja bezbrojnih mikroskopskih čestica prašine koje se nalaze oko spomenute zvijezde, astronomi su zaključili kako je moguće objašnjenje prema kojem ove čestice potječu od silovitog sudara planeta ili njihovih "embrija". Neki ove čestice nazivaju "ciglama za izgradnju planeta" koje mogu uslijed nakupljanja oblikovati tijela veličine kometa ili manjih tijela veličine asteroida, te nakon daljnjeg spajanja stvoriti "embrij" koji će kasnije evoluirati u planet. U tom procesu stvaranja stjenovitih terestičkih planeta, neki objekti uslijed sudara postaju sve veći, a neki budu smrvljeni u prašinu. "Mi sada vidimo tu prašinu" kaže Inseok Song znanstvenik NASA-inog Spitzer centra u Kaliforniji.

HD 23514 je druga zvijezda oko koje su Zuckerman i Song nedavno pronašli dokaze o formiranju terestičkih planeta. Oni i njihovi kolege su u srpnju 2005. istraživali 300 svj. godina udaljenu zvijezdu nalik na naše Sunce pod nazivom BD +20307 koja se nalazi u zvježđu Ovna. Otkrili su da je koncentracija prašine oko promatrane zvijezde milijun puta veća nego oko Sunca.
Umjetnička vizija sudara velikih tijela u zvjezdanom skupu Plejade. ljubaznošću sveučilišta UCLA
U svojim nastojanjima za otkrivanjem zvijezda nalik na BD +20307, Rhee, Song i Zuckerman su proučili na tisuće snimaka u infracrvenom dijelu spektra dobivenih pomoću orbitalnog teleskopa Spitzer. Ubrzo ih je zaintrigirala zvijezda HD 32514 nakon čega su uz pomoć teleskopa Gemini North smještenom na vulkanu Mauna Kea na Havajima, izmjerili toplinsko zračenje koje dolazi od prašine koja okružuje tu zvijezdu. Podaci dobiveni pomoću teleskopa Gemini i orbitalnog teleskopa Spitzer bili su ključni u otkrivanju i utvrđivanju mjesta i količine planetarne prašine oko zvijezde HD 32514.
Naše Sunce je staro oko 4,5 milijardi godina, dok su ove dvije zvijezde "adolescenti", stari 100 do 400 milijuna godina. Na temelju njihove dobi, te dinamici orbitiranja planetarne prašine oko njih, trojica astronoma su zaključili kako se oko brojnih "adolescentinih" zvijezda nalik Suncu stvaraju terestički planeti i to u neprekidnim sudarima masivnih objekata nastalih od te prašine. Kalkulacije astronoma pokazuju kako su se "embriji" terestičkih planeta u Plejadama međusobno sudarali unutar posljednjih nekoliko stotina tisuća godina, ali još se uvijek ne mogu odrediti manji višestruki sudari u jednom kraćem procesu. Uz pomoć tehnologije kojom raspolažemo, trenutno je vidljiv vrlo mali dio ovakvih procesa.

"Mnogi astronomi vjeruju da se Mjesec formirao sudarom dvaju planetarnih embrija — mlade Zemlje i tijela veličine Marsa. Taj sudar je stvorio mnoštvo krhotina, čijom kondenzacijom je nastao Mjesec, a ostatak se raspršio u orbitu oko mladog Sunca. Na temelju naših proučavanja možemo pretpostaviti kako su terestički planeti poput onih u našem Sunčevom sustavu dosta uobičajeni" zaključuje Zuckerman.

Stavi na: